U RANIM GODINAMA - Krscanska Udruga Dereka Princa

Suchen
Idite na sadržaj

Glavni izbornik:

U RANIM GODINAMA

O NAMA > DEREK PRINCE

Derek Prince je rođen u Bangalore Indija, 1915 godine, u svijetu i s načinom života koji više ne postoji. Kraljevi, kraljice i carevi su posvuda vladali, i Britanska imperija ih je sve nadišla. Britanska armija i civilna vlast je vodila kolonije, i Indija je bila najsvijetliji biser u imperijskoj kruni. Derek je rekao: "Rođen sam u familiji 'graditelja imperije.' Moj otac Paul Ernest Prince je bio oficir kod Kraljice Madras Sappers i Miners, a njegovo poslanje je bilo potpisano od strane same kraljice Viktorije. Moja majka Gwendolen, je isto bila rođena u Indiji, i bila je kćerka od general bojnika Robert Edward Vaughan. A njen brat Punjab Lancer je poslije postao brigadir."

Kao što je bio običaj u tom društvu, Derek je ažurno predan na brigu Indijskoj dadilji. Derek i njegova dadilja su pratili njegove roditelje na putovima kroz Indiju dok je bio još mali da se nosi u košari za piknik. Oni su putovali željeznicom, kolima koje su upregnuti konjima i ponekad u vagonima. Iako u to vrijeme motorna vozila i avioni su bili normalni na zapadu, ali to je bio normalan način transporta u Indiji. Vojnici su jahali na konjima, a većina ostalih ljudi su hodali.

Život u Indiji je bio spor. Ljudi su pisali pisma I slali ih u Englesku, ponekada čekajući tjednima da dobiju uzvratnu poštu. U hitnim slučajevima upotrebljavali su se telegrafi, ali za Dereka kuća u Engleskoj je izgledala jako udaljeno mjesto.

Ali kada je Derek imao pet godina, on je pozdravio svog oca, svoju dadilju, i svoje prijatelje iz Indije te se ukrcao na brod koji će ga odvesti u Englesku. Zajedno sa drugim putnicima na brodu, on se držao za kacigu dok nije utonula u njega, kao simbol pozdrava Indiji. Njegova mama ga je povela do svojih roditelja u Sussex, zatim je i ona otišla, ostavivši ga samog do slijedećeg susreta.

Te rane godine su izgradile Derekov karakter i pravac njegovog života. Iako je bio jedinac i jedini unuk, od njega se očekivalo da se ponaša kao dobar vojnik. Njegovi djed i baka su bili jako ljubazni prema njemu, ali u isto vrijeme su ga trenirali da bude nadprosječan u svemu što čini, pripremajući ga da nastavi tradiciju familije - postati vojnik jednoga dana.

Kao klinac Derek je naučio kako da se sam zabavlja. On je rekao:"Uvijek sam imao prijatelje, ali me najviše godilo biti sam." Kada je otkrio svijet knjiga, započeo je tražiti odgovor na pitanje: "Što je život?"

 

U devetoj godini Derek je poslan u školu sa učeničkim domom, ostavivši svojeg djeda i baku koje je jako ljubio. Od tog vremena na dalje njegovi učitelji i suradnici su bili muškoga roda. Školski sistem toga vremena je bio natjecateljski. On je sudjelovao u sportu kao entuzijasta, i bio je jako uspješan u učenju i sportu. U većini slučajeva bio je najbolji u svom razredu. Njegovi rani treninzi u marljivosti i temeljitosti omogućili su mu da ostane u poziciji jednog od najboljeg u njegovom razredu.

Kada je imao trinaest godina, njegov upravitelj škole je izabrao njegovo ime da bude na natjecateljskom ispitu za mjesto na sveučilištu u Etonu, i on je bio jedan od četrnaest dječaka svoje generacije koji su upisani kao kraljevi stipendisti 1929 izborne godine. Kao drugi dječaci njegove dobi, on je započeo učiti latinski u dobi od devet godina i Grčki u desetoj te je pisao i prevodio rečenice na oba jezika u dobi od dvanaest godina. Dok je studirao klasiku, postao je još više očaran sa područjem ideologije i filozofije. U njegovom umu je uvijek bilo pitanje koje ga je mučilo: "Što je stvarno značenje i svrha života?"

Njegov otac koji je otišao u mirovinu kao pukovnik i stacionirao se u rodnoj koći u Somersetu, podupirao ga je u njegovom istraživanju. 1934 godine otac mu je dao svaki mjesec džeparac od 20 funti, i Derek je otišao sa svojim prijateljem da izvidi kontinent. Derekova sklonost prema jezicima omogućila mu je da nađe najjeftiniji smještaj i hranu u vremenu kada je jako mali dio dječaka njegove dobi putovao. Često je nalazio lokalne ljude i običaje interesantnijim nego li muzeji ili ruševine, čak u Rimu i Ateni gdje je klasicizam napisan.

Nakon njegovog povratka u Englesku, Derek je ušao u King's College, Cambridge, kao senior student u njegovoj godini. (King's je sestra college u Eton.). I tamo se akademski isticao, od 1938 do 1940 godine on je postao student senior istraživač na Cambridge University. On se specializirao u Plato filozofiji i zaprimio titulu svojom disertacijom "Evolucija Platonove metode definicije." U 1940 godini, kada je imao dvadeset i četiri godine, on je izabran kao fellow of King's College, Cambridge.

 

Doduše Derekova akademska karijera je bila iznenada prekinuta II svjetskim ratom. Na temelju svojih filozofskih uvjerenja, odlučio je ne ući u oružane snage - nego pridružiti se kao vojnik bez čina u Royal Army Medical Corps.

U tom trenutku odlučio je da izvidi drugu vrstu filozofije, o kojoj je znao jako malo. Kupio je novu Bibliju od crne kože kao materijal za čitanje u vojsci. On je bio kršten i krizman kao anglikanac te je po zahtjevu sveučilišta iz Etona za vrijeme od pet godina prisustvovao službama u kapeli. Međutim u osamnaestoj godini Derek je zaključio da religija ne može mnogo učiniti za njega, te je išao u kapelu (malu crkvu) u King's College samo onda kada je bio njegov red da čita lekciju. Prvih devet mjeseci u vojsci on je kopao po Bibliji, saznavši da je ona zamršena i zbunjujuća, drugačija od drugih knjiga koje je ikada čitao. Derek je rekao: "Nisam je mogao razvrstati. Je li povjesna, filozofska, književna, teološka, poezijska ili božanski inspirirana?"

Tada na položaju u Yorkshire srpnja 1941 godine, Derek je upoznao Pisca Biblije. Sjećajući se tog nadnaravnog iskustva Derek je rekao: " Iz tog susreta, došao sam do dva zaključka za koje nisam imao razloga da promjenim mišljenje: prvo, Isus Krist je živ; drugo, Biblija je istinita, kompetentna knjiga za sva vremena. Ta dva zaključka su radikalno i trajno promjenila pravac moga života. Odmah mi je Biblija postala jasna i razumljiva; molitva i komunikacija sa Bogom su postali prirodni kao samo disanje; moje glavne želje, motivi i svrhe moga života su promjenjene preko noći.

Našao sam ono što sam tražio! Značenje i svrha života su Osoba!

 
 
Nazad na sadržaj | Nazad na glavni izbornik