Uskoro nakon snažnog iskustva obraćenja, Derek Prince je poslan vojnim brodom u Sjevernu Afriku. Govoreći o svom trogodišnjem iskustvu života u pustinjama Egipta, Libije i Sudana, on kaže da je bio "podučen u pustinji." Proučavao je svoju Bibliju istom marljivošću i temeljitošću kao u vrijeme akademske karijere. Isto tako usput je otkrio efikasnost posta uz molitvu.
Kada je dobio neiscijeljivu bolest kože u toj surovoj klimi, ležao je jednu godinu u egipatskoj bolnici. Istraživao je svoju Bibliju i molio Boga za pomoć. Bile su Mudre izreke 4:20-
22 koje su mu donijele oslobođenje:
Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.
Hebrejska riječ za zdravlje je marpe, znači lijek. On je prihvatio Božje obećanje zdravlja čitavom njegovom tijelu i odlučio uzimati Bibliju kao što bolesnici uzimaju lijek: tri puta na dan nakon jela. Zatim je bio oslobođen iz bolnice na vlastitu odgovornost, bio je potpuno i trajno iscijeljen od tog lijeka u pustinji Sudana.
Dok je boravio u Sudanu priveo je svog pomoćnika Gospodinu. Alijev promijenjen život uzrokovao je veliko komešanje u kampu da su drugi vojnici dolazili i tražili više informacija o Isusu.
Poslije tri godine u pustinji, Derek je stacioniran u Jeruzalemu. Tamo je upoznao damu iz Danske - Lydia Christensen, majku u malom sirotištu. Familija je govorila arapski, i Derek je prakticirao arapski sa njima. Ali u isto vrijeme samostalno je učio hebrejski jezik.
Kada je II svijetski rat završio, Derek se suočio sa teškom odlukom. Nije vidio svoju familiju više od pet godina, i njegov ljubljeni deda je umirao od raka. Isto tako, imao je sigurno mjesto zaposlenja u Cambridgeu. A vojska je bila dužna da ga otpremi nazad kući u Englesku.
Ali Bog ga je pozvao u Izrael (u to vrijeme je bila Palestina). Ako otputuje kući, hoće li se ikada ponovo vratiti? Na kraju je otišao iz vojske i ušao u punovremenu kršćansku službu u Jeruzalemu. Zatim se oženio za Lidiju i postao otac osmero djevojčica: šest židovki, jedne arapkinje i jedne engleskinje u malom sirotištu.
Zajedno su vidjeli nanovo rođenje Izraela kao države 1948. godine, živeći na tom području za vrijeme rata neovisnosti. U dva navrata su morali bježati iz svoje kuće usred noći i prošetati se tamnim ulicama u neizvjesnu budućnost, zbog neposredne prijetnje za njihove živote.
Pred kraj 1948 godine, za vrijeme kada se novo rođena država borila za opstanak, Derek i Lidija su protiv svoje volje napustili Jeruzalem. On je poveo svoju familiju u Englesku gdje su ih njegovi roditelji s mnogo ljubavi primili k sebi.
1949 godine Derek je dao ostavku u King's College, Cambridge, te je slijedećih osam godina bio pastor male Pentekosne crkve u središtu Londona. Većina obraćenika su primili spasenje preko Dereka za vrijeme dvotijednog sastanka na Speaker's Corner, Marble Arch. Sjećajući se na te dane, on kaže: vidjeli smo mnoge promijenjene živote, ali samo do određene točke. Bilo je mnogo ljudi kojima nismo mogli pomoći. Pentekostalci su u to vrijeme vjerovali -
ako si kršten u vodi i Duhom Svetim sa dokazom govora u drugim jezicima, tvoji problemi su nestali. Ali, nažalost, to nije bila istina! Tek poslije mnogo godina, kada sam došao do službe oslođođenja od zlih duhova, mogao sam pomoći kršćanima da dođu do potpuno pobjedničkog života.
Derek i Lidija Prince su 1957 godine otišli u državu Keniju, Istočne afrike u training college. Derek je dobio posao glavnog učitelja na sveučilištu. Za vrijeme Derekovog boravka u Keniji, on je osnovao srednju školu na college campusu iz kojega su na tisuće mladih Kenijaca završili školovanje u zadnjih trideset i pet godina.
1963 godine Derek i Lidija su imigrirali u SAD sa afričkom kćerkom Jesikom, koju su posvojili u Keniji. Za vrijeme pastoralne službe u maloj crkvi Seattle, Washington, Derek je bio konfrontiran sa manifestacijama zlih duhova ispred propovjedaonice. Taj direktni sukob sa silama tame ga je odveo u službu oslobađanja. Kroz njegovu vlastitu službu, i njegove audio i video kasete, Derek je mnogim tisućama ljudi pomogao da dođu do slobode od demonskog ropstva. Tako da je kao rezultat toga izdana 1998 godine knjiga: Oni će tjerati zle duhove. (Jedna druga knjiga napisana 1980 godine, Blagoslov ili prokletstvo: vi možete izabrati, prevedena je na mnoge jezike, upotrebljena od strane mnogih kršćanskih službenika po čitavom svijetu da pomogne osloboditi Božji narod od generacijskog prokletstva i dovede ih do stvarne slobode u Duhu Svetom.)
Potresen tragedijom atentata na Johna Kennedy, Derek Prince je počeo podučavati američki narod o zastupničkoj molitvi za dobrobit svoje nacije. 1973 godine Derek je postao jedan od osnivača Zastupnika za Ameriku, koja je ponijela ovu poruku i službu čitavoj naciji. Njegova knjiga: Krojiti povjest kroz post i molitvu, koja je izdana iste godine, te potaknula mnoge ozbiljne kršćane posvuda na njihovu odgovornost da mole za one na vlasti. Nakon dva desetljeća dobio je informaciju kako je ta knjiga potajno prevedena na druge jezike, te bila instrument rušenja komunističkog režima u bivšem SSSR-u, Istočnoj Njemačkoj i Čekoslovačkoj.
Dok su Derekove kasete cirkulirale, vrata su se otvarala u mnogim dijelovaima SAD-a. Nakon nekog vremena pastoralne službe u Chicagu, Derek i Lidija su vjerom zakoračili 1967 godine u putujuću službu.
Iste godine, u Novom Zelandu, Derek je vidio po prvi puta da njegovo učenje može imati utijecaj na čitavu naciju. Ti sastanci su lansirali internacionalnu službu koja je dotakla svaki dio zemaljske kugle.