Derek ima čvrsto uvjerenje da Bog na svojstven način spaja osobe u brak, kao što on opisuje u svojoj knjizi Prije nego kažeš DA. On kaže: "Bog mi nikada nije pokazao povjerenje da sam izaberem svoju ženu."
Kada je Derek 1945 godine za vrijeme služenja u vojsci išao na položaj u izvidnicu, počeo je moliti za Lidiju i djecu u njenoj kući. On kaže: "Duh Sveti mi je dao jasnu i snažnu poruku u drugim jezicima. Nakon kratke pauze tumačenje mi je došlo na engleskom jeziku. To je bio Bog koji mi je govorio kroz moja usta: 'Ja sam vas spojio zajedno ispod istoga jarma i pojasa' "
Derek je razumio da to znači kako ih je Bog spojio zajedno, njega i Lidju pod istim jarmom i istim pojasom. Samo nakon nekoliko mjeseci dubljeg upoznavanja, on je shvatio da je "jaram" bio brak, i "pojas" zajednička služba Bogu.
Uzimajući u obzir nepodudaranje u godinama, njihove različite kulturne i iskustvene pozadine, on se pitao kako takva vrsta braka može opstati. Derek je bio jedinac - a ovdje je bio u kući punoj djevojčica u rasponu od dvije do osamnaest godina! On kaže: "Bio sam razdvojen između uzbuđenja i straha, ali znao sam da je Bog progovorio. Njegova riječ mi je bila potvrđena preko drugoga kršćanina koji nije ništa znao o mojem unutrašnjem metežu. "
Derek i Lidija su sklopili brak početkom 1946 godine, to je bilo oko mjesec dana prije nego što je dobio otpust iz vojske u Jeruzalemu.
Njihova snaga i jedinstvo su počivali na zajedničkom molitvenom životu, i kroz tridesetogodišnju ustrajnost živeći na tri kontinenta pod mnogim različitim pritiscima, i mnogim različitim situacijama. Derek se sjeća: Pred kraj njenog života, Lidija je patila od bolesti srca, ali bez obzira na to ona je bila čudnovatno jaka i aktivna žena te nastavila tim tempom do samoga kraja njenog života na zemlji. Ponekad je osjećala kako njeno fizičko srce slabi, ali ona je uvijek govorila: "Moje tijelo i moje srce mogu malaksati; ali Bog je snaga moga srca i moja baština zauvijek (vidi Ps. 73:26)."
Od nje sam naučio: ne smijemo dopustiti vanjštini da diktira unutrašnjost. Između života predanog Bogu, postoji unutrašnji izvor snage koji nije podložan slabostima i kolebanju našeg fizičkog tijela. Nakon njene smrti, osjetio sam kao da se unutrašnji dio mene otkinuo, ostavljajući otvorenu ranu. Po svom milosrđu Bog mi je dao milost da ju predam Njemu, nakon toga Bog je započeo proces iscjeljenja.
Nakon toga Derek je postao samac, on je ponovo predao svoj život Gospodinu i rekao mu kako je voljan da živi u celibatu do kraja svoga života, ako je to bila Božja volja. Ali Bog je imao druge planove. 1977 godine Bog se ponovo pokrenuo kao onaj koji na svojstven način spaja osobe u brak. Na jednoj posjeti u Jeruzalem, Derek je čuo o Amerikanki koja je povrijedila kičmu, te nije bila u mogućnosti da radi. Derek ima posebni dar vjere za iscjeljenje kičme. Otišao je do njene kuće te se pomolio za nju - iskazujući joj milosrđe, ali odmah nije bilo dokaza da se ikakvo čudo dogodilo.
Nakon nekoliko dana Derek je tražio lice Gospodina u vezi njegovog preseljenja u Jeruzalem, imao je viziju o svom povratku: strmo, uzbrdo, cik cak, neće biti ravan put. Njegovo razumijevanje vizije je bilo: put nazad u Jeruzalem, ali je sa čuđenjem primjetio u viziji ženu koja sjedi na zemlji na samom početku puta koji je vodio uzbrdo. On je prepoznao tu ženu, to je bila žena za koju se molio prije nekoliko dana. Shvatio je da mu Bog govori kako način do pristupa toga puta je brak sa tom ženom. On se ponovo našao između straha I uzbuđenja. Derek je rekao: "Čak sam bio kušan da se naljutim na Boga. Da li me zaista traži da uđem u brak sa ženom koju sam jednom vidio, te ništa nisam znao o njoj, niti je volio? "
Nešto više od godinu dana, u Listopadu 1978 godine, Ruth Baker i Derek Prince su stupili u brak. Rutina priča, uključujući opis njenog čudnovatnog iscjeljenja, se nalazi u knjizi Prije nego kažeš DA. Rođena i rasla u srednjem-
zapadu SADa, Rutina kultura i životno iskustvo su bili jako različiti od Dereka. Kada se ona udala za svog prvog muža 1952 godine, Rut se prekrstila na židovsku vjeru. 1970 godine nakon nadnaravnog susreta sa Isusom, ona je predala svoj život Njemu. Kao Lidija, ona je živjela predani život vjere, zajedno sa svojom najmlađom kćerkom imigrirala je u Izrael 1975 godine. Kada su stupili u brak Derek je imao šezdeset i tri godine, te su unapred predvidjeli živjeti u Jeruzalemu i predati se Bogu u zastupničkoj molitvi, pisanju i povremenoj službi propovjedanja. Iako su živjeli u Jeruzalemu od 1981 godine, razvoj njihove službe je uzeo drugačiji pravac.